Upoznajte Roberta Upoznajte Tvrtka

• Učiteljica likovne kulture •

Bok! Zovem se Marina Ivančić.

Ono što ću prvo napisati o sebi je ujedno i posljednje postignuće od kojeg sve počinje. Nedavno sam postala mama prekrasnog Bartola, a uloga majke me postupno vratila u djetinjstvo.

E baš tu i sve počinje. U djetinjstvu. Iako sam uvijek vjerovala da sam povezana s "djetetom u sebi", Bartol me nanovo upoznao sa mojim iskonskim bićem. Ne razlikuje se puno moja pedagoška priča od priča ostalih kolega iz Nove škole. I ja sam jedna od sretnika koji su u svojim prvim učiteljima vidjeli uzore, zatim kroz životne prilike nastavili viđati učitelje - čak i tamo gdje se čini kao da ih nema.

Postati umjetnica je još jedan djetinji san koji ide sa mnom kroz vrijeme i godine.

Postati što želiš je hrabrost koju svako dijete treba osjetiti.

Ja još uvijek tu hrabrost hrabrim i zahvalna sam što mogu svaki dan učiti.

...ipak tek sam od nedavno vraćena u djetinjstvo!

Završila sam Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Poglavlje studiranja je svakodnevno prisutno u mom sjećanju. Također, školovanje u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn je bitno odredilo moju osobnost i životne odabire. Bavim se slikanjem, keramikom, fotografijom. Osim što sam voditeljica jedne od aktivnosti u Udruzi Surla, predsjednica sam Udruge likovnih umjetnika Samobora. Uživam u tim suradnjama i projektima koji spoje ljude i događaje baš onako da povjerujem kako slučajnosti doista ne postoje.

Uživam još u slikanju, keramici, fotografiranju, knjigama, filmovima, smijehu, doručku, ručku, međuobroku, čajevima. U kavi ako je u dobrom društvu. U vinu isto tako. U dobrom društvu, životinjama, planinama, moru... Najviše volim ljepotu ljudi velikih srca. Pa gdje god ta ljepota bila. U tome kako netko svira gitaru ili u nekoj od gore navedenih uživancija.

Što čovjek napravi sa srcem je umjetnost.

Ljudi su umjetnost.

Sretna sam zbog prilike za stvaralaštvom s učenicima NŠ; velikim ljudima malih dimenzija!