novaskolapuljak

Ivica Puljak, znanstvenik, profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, 20.11.2018.

“Jedna lijepa priča o izuzetnoj djeci i kritičkom razmišljanju.

Samobor, Osnovna škola Nova škola. Privatna osnovna škola, koja jako lijepo i moderno izgleda, ne samo po zgradi nego i po interijeru. Mislim da se djeca u njoj jako ugodno osjećaju.

Predavanje o svemiru, zvijezdama, atomima … ispred četiri curice iz prvog razreda, par starijih učenika, roditelja, djeda i baka, učiteljica i kolege koji je organizirao moj posjet. Sve u svemu vrlo šarolika publika, pa sam odlučio predavati ovim prvašićima, s tim da je bilo, nadam se, korisno i zanimljivo i ostalima.

I tako, počnem ja predavanje, pitajući učenice kako se zovu, komentirajući njihova imena i majice. Jedna se zvala Ema, kao i naša kći Ema, jedna Emily, jedna je imala Pariz na majici, a jedna se zvala Vita. Pa sam joj kazao kako sam to jutro u vrtiću sreo jednog mališana, koji se zove Vito, i sve je znao o svemiru. Tako je samouvjereno i jasno govorio, da sam ostao bez teksta. Kasnije mi je bilo jasno zašto je tako, jer njegov tata, Darko, toliko voli znanost, da mi je jasno kako je to prenio na svog Vitu :-).

Sve u svemu krene predavanje, kad ono mala Vita počne komentirati svaku moju rečenicu. U biti me ispravlja, i to sve govori skroz točno. Popularizirajući znanost, naročito za malu djecu, morate puno stvari pojednostavniti, kako bi bilo prihvatljivije za što širi krug djece. Ali kod male Vite to ne pali. Ona zna sve, ispravno, i to u detalje.

Na primjer, na jednom mjestu ja kažem: “Pogledajte kako Zemlja izgleda, kao savršeno glatka kugla!”. Naglasak je na “glatka”. A Vita će “Nije savršena kugla, nego je malo spljoštena!”. I stvarno nije. Zemlja je zaista malo spljoštena na polovima. Nije čudno kad vam to kaže netko stariji, ali kad to dođe od sedmogodišnjeg djeteta, onda vas stvarno fascinira.

I tako je mene Vita ispravljala sve do kraja predavanja, a mi smo svi “umirali od smijeha” s njom. Bila je jako zabavna, direktna, nekad ozbiljna, a nekad se i šalila (mislim da su šale i ironija kod male djece znak izuzetne inteligencije).

Najbolje je bilo na kraju. Na kraju predavanja objasnim djeci kako je sve oko nas napravljeno od atoma. I to baš sve. Pokažem im zid i pitam: “Od čega je izgrađen ovaj zid?”. Oni odgovore: “Od atoma”. Isto tako za plafon, pod, zavjese, kompjuter … i na kraju sve nas. I odgovor je uvijek isti: “Od atoma”. Zatim im ispričam kako ti atomi dolaze iz zvijezda, koje smo upoznali u prijašnjem dijelu predavanja. Na kraju zaključak: ako smo mi napravljeni od atoma, a atomi dolaze iz zvijezda, onda su svi oni zvijezde. I kad dođu doma, neka je prva stvar koju kažu roditeljima: “Ja sam zvijezda”. Zatim će ih roditelji pitati: “Kako si ti to zvijezda?”. A djeca im kažu: “Ja se sastojim od atoma, a atomi dolaze iz zvijezda. Zato sam i ja zvijezda! I hoću takav tretman!”.

Na kraju svega toga, pita mene Vita: “Od čega je napravljena struja?”. A ja kažem: “Struja je u biti gibanje elektrona.” A Vita zaključi: “Eto, vidiš da nije sve od atoma!”. I mi svi u smijeh, koji je trajao dobrih par minuta.

U publici su bila Vitina mama, baka i djed. Svima sam im čestitao na izuzetnom djetetu, jednom od najinteligentije djece koje sam susreo. Vita je stvarno sjajna – zabavna, zaigrana, inteligentna i sretna.

Sve u svemu, učite djecu kritičkom razmišljanju. Neka sve propituju, sve kritiziraju, ništa ne uzimaju skroz zdravo za gotovor, moraju argumentirati svoje stavova. To će vam naravno biti teško, jer ćete i vi morati argumentirati sve svoje stavove, naredbe i želje prema njima. Ali OK, nije život lagan :-).”

Ivica Puljak, znanstvenik, profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu

PODIJELI OVAJ POST

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on print
Share on email